Hey, stay with me until we see the dawn.!'cause I'm not sure I can face it on my own.!
opet ja.grozna sam.
znam. ali osjetila sam poriv da nešto napišem.
glupo mi je gledati samo 1 post na blogu.
smrzavam se.
iako sam se jutros preznojila sada drhtim ali sam nekako liena uzet majicu.
i nisam sama.sjedim ja u društvu Gospođe Samoće.
ona ne mari za moju razmazanu maskaru.
ne mari za moju preveliku majicu sa norijade.
ne mari za okrhnut lak.
ne mari za moju raščupanu kosu,
ne mari za išaran stol.
ne mari za moju hladnu kavu.
ne mari za ovu sliku Beckhama koju sam zaliepila na stol kad sam imala 13 i godinama ju pokušavam uklonit.
ne mari za pokvareni radio.
ne mari za prišt koji mi je sad iskočio a koji nisam imala kad je trebalo.u srednjoj.
ne mari za glasnu glazbu.ne viče da ju stišam.
ona mari samo za to da je gotovo uvijek tu.
odlazi kad zaspem.tiho na prstima izlazi.
i uvijek se vraća.
kao nepozvan gost.
Uhvate me trenutci kada se grčevito trudim izbaciti ju van.zalupiti vratima.
zaključati se i progutati ključ.
ipak ponekad mi je drago što je tu.
ne kvoca.
ne priča o dijetama.
ne pravi se pametna.
ne priča o dečkima.
ne priča o najnovijim trendovima.
ponekad.. kad nam se pridruži Tišina provodimo najljepše trenutke.
to ne traje dugo.možda traje i pre kratko.
uvijek nas nešto prene.
dječji smijeh.vikanje mojih ukućana.zvonjava telefona.
pozdravimo se sa osmijehom na licu.
jer znamo da ćemo večeras biti opet mi.
da ćemo opet biti
nas tri.
VoLGirL
ponedjeljak , 29.03.2010.
12:27 ,
Komentiraj { 1 }
-
#
Its crazy but its true.I only wanna be with you.
otvorila sam ga.
opet.
ovo ne pisem zato sto ocekujem necijih 482954820 komentara.
ovo pisem jer imam 482954820 unutarnjih osjecaja.misli.koji zele isplivati na povrsinu.
ovo je na na neki nacin moj dusevni striptiz.
u moru danasnjih bombardiranja sveg sto me okruzuje smatram kako je ovo pravo mjesto za bijeg.
tu gdje nitko nezna tko sam.gdje nema dezurnih dusebriznika.
gdje postojimo samo izlizane tipke pod prstima.
muzika u winampu i ja.
tu gdje se osjecam ugodno.
maske padaju.
zastor se spušta.
jedino mjesto na kojem sam ja glavna glumica.
trebam glavnog glumca.
ok ovo je zvucalo ocajno ali stvarno ga trebam.
dosta mi je propalih veza.
dosta mi je plakanja radi onih koji ne zasluzuju niti jednu moju suzu.
dosta mi je trazenja oprosta.zelim biti sretna.zar tako puno trazim?
kad zelim da mi netko pokloni svoju paznju.
i to ne zato jer mora.jer je duzan
vec zato sto to neizmjerno zeli.mozda sam naivna.
mozda vjerujem u bajke.
ali ne zelim se zadovoljavati tragi-komedijama.
zelim lude provode i stiskanja pod dekicom sa jednom osobom.
ne zelim vise zaspati sama.
previse je proslo.
a opet dovoljno da krenem dalje.
da poludim za nekim.
da poludi zamnom.
iako mi je kad to procitam uzasno smijesno.
nisam neka fatalna cura.
nikad nisam bila cura za kojom su se okretali.
mozda malo djevojka u sjeni.
i u svojoj sjeni ja sam se promijenila.
posebice zadnjih godinu dana.
smatram da na bolje.
jos samo par šarafčića i moj vrtuljak kreće.
nasuprot vjetru.
ne zelim se previse raspisati u prvom postu.
samo vas zelim pripremiti.
djevojka iz sjene istupa.
svidjelo se to drugima ili ne.
VoLGirL
nedjelja , 28.03.2010.
12:19 ,
Komentiraj { 0 }
-
#
